DOBRO DOSLI, DA UPOZNATE OVU MENE O KOJOJ SVI SVE ZNAJU,A OPET NEZNA NIKO NISTA

.Ova ja koja celog života beži od proseka, otima se šablonima i šemama, batrga se ustaljenim normama i lažnim moralima...Ova ja o kojoj svi sve znaju, a opet ne zna niko ništa...ne bih bila ova ja, na koju misliš mesecima...zbog koje ne spavaš noćima ili upadaš u zamku vešto ispletenu snovima...Ne bih bila ja, jednostavna i komplikovana, nedokazana i užasno istrajna u ljubavi koju osećam

петак, 29. јун 2012.

ZABORAVLJENA RUKOM ISPISANA PISMA-izvor casopis Politika



„Nadam se da ću te ponovo zagrliti i prekriti te sa milion poljubaca, žarkih kao sunce ekvatora” (Napoleon supruzi Žozefini )
Da li se uopšte sećate kada ste poslednji put napisali ljubavno pismo? Danas, kada u međuljudskim odnosima vladaju „suvi“ SMS-ovii mejlovi, postoji li uopšte potreba za strastvenim, očajničkim, nežnim, anđeoskim i potresnim ljubavnim pismima? U potrazi za potvrdnim odgovorom, možda nije dovoljno samo konstatovati da poštari imaju sve manje posla, već treba dodati opasku da savremenim elektronskim dijalozima nedostaje ritual užurbanog otvaranja koverata, laganog dodira hartije koja ponekad miriše, vraćanja pisma u originalni omot (posle čitanja) i njegovog pripajanja ostalim ljubavnim „trofejima“ kolekcije, koja, na kraju, obično završi na dnu neke fioke.
Iako vlada mišljenje da je ljubavno pismo „mrtvo“, u vremenu koje je pred nama postoji nada da će se ono ponovo vratiti u modu. Kada „napolju“ zavlada kriza, ponekad se dešavaju čudne stvari. Počinje da se pridaje više važnosti onome što se ne plaća i tada se u osećanjima obično pronalazi sigurno sklonište. Ponovo se otkrivaju prave, u svakodnevnoj žurbi zaboravljene, vrednosti: prijatelji, ljubav i vreme koje najzad „trošimo“ na sebe. U ovoj neočekivanoj situaciji možda će nekome iznenada pasti na pamet „suluda“ ideja (ili preovladati nostalgija) da napiše jedno pismo, i to ljubavno. Evo neka od ljubavnih pisama Velikana  Plinija Mlađeg, Bajrona, Flobera, Marka Tvena, Darvina... Puna vatrenih izjava, čežnjivih zahteva, ali i pretnji.                                                                  "Bože, kako si mi se ucinila lepom, one nedjelje, u ljubicastoj haljini. Oh, kako si snažno pogodila sva moja maštanja! Zašto si toliko tražila da ti kažem ono što sam hteo da ti izrazim samo pogledom? Misli te vrste gube rijecima. Htio bi da predam iz duše u dušu plamenima jedan pogled! A sada, moja obožavna, ma što ti pisao gonjen vremenom tužan ili veseo, znaj da u mojoj duši postoji beskrajna ljubav, da ti ispunjavaš moje srce i moj život, da ništa nece izmjeniti tu ljubav iako je uvijek dobro ne izrazim; da ce cvjetati sve ljepša, novija, ljupkija, jer je to prava ljubav a istinska ljubav stalno raste. Ti si moja snaga, ti to vidiš."


Go down

Нема коментара:

Постави коментар