DOBRO DOSLI, DA UPOZNATE OVU MENE O KOJOJ SVI SVE ZNAJU,A OPET NEZNA NIKO NISTA

.Ova ja koja celog života beži od proseka, otima se šablonima i šemama, batrga se ustaljenim normama i lažnim moralima...Ova ja o kojoj svi sve znaju, a opet ne zna niko ništa...ne bih bila ova ja, na koju misliš mesecima...zbog koje ne spavaš noćima ili upadaš u zamku vešto ispletenu snovima...Ne bih bila ja, jednostavna i komplikovana, nedokazana i užasno istrajna u ljubavi koju osećam

понедељак, 3. фебруар 2014.



Znali su se jos od malih nogu,isli su zajedno u zabaviste i osnovnu skolu do nekog vremena.A onda je vreme ucinilo On je morao poci u drugi grad a ona ostala tu gde je i sad.Pre nego je otisao hteo joj je mozda reci ,ali nikad nije imao hrabrosti." Sanjaj za mene, hoćeš li", reče dječak djevojčici.Sjedili su u ucionici i doručkovali.Sve oko njih je djelovalo zauvijek njihovo." A kako se to radi da se sanja za nekoga?"" Za mene se to radi ovako: mora se zaboraviti gdje sam ja", reče dječak."Kao u igri zmurka.Ja ću se tako dobro sakriti da ćeš ti pomisliti da me nema.Onda ćeš gledati razne slike ali bez mene. "
" Ali- naći ću te?" Takva će biti moja zmurilica da ćeš se ti sjetiti cijelog svijeta, a mene ćeš zaboraviti.Gledat ćeš sav svijet a mene nećeš vidjeti.To se zove san-ono nešto nestvarno kao morska magla.""Ah, to ne mogu", žalostivo će djevojčica. " Previše tražiš.To je jedino što ti nemogu učiniti.""Usudi se! Pa to je samo igra!""Nemogu se usuditi.Ne mogu te zaboraviti.Ne mogu te ne vidjeti.""Ali ako te molim? Jer ja bih htio malo sanjati.Gledati kako izgleda sunce, mjesec i sve ostalo bez vidljivog mene."" Ali što će ti tako ružan san?""Onako.Treba mi", odgovori tajanstveno dječak." A poslije ću se pojaviti?""Nakon mnogo ,mnogo godina Ja ću te probuditi, poljupcem."" Ah! Ali...."On joj stavi prst na usta, i zagleda se u njezine oči,"Da" reče ona, i u pogledu joj zaiskriše suze budućeg vremena.

A pristala je , kažu, zbog poljupca,
A danas ...Prije nego što će utonuti u san, ona promuca:" Kaži mi, gdje ćeš se posle sakriti? Šapni mi da znam makar samo kratak čas-prije nego što zaboravim."On se sagne, prisloni usne na njezino srce, i prošapće:"Ovdje."Tako je danas posle mnogo, mnogo godina.
Opet je nestao bez reci ...opet nije bio hrabar da joj kaze Istinu.Jedino sto je ispunio od obecanja je to da ce se sakriti u njenom srcu i tu ostati kako je on to znao reci kad ga je devojcica pitala ...dokle,,,a on bi odgovorio ,,,do groba,,,.Nije ni pokusao da je probudi iz tog sna... ali sta je tu je... mozda ce jednog dana shvatiti sta je mogao imati... a nije.Ali svaki pud kada se pojavi ona ce mu oprostiti...jer oni su prijatelji za sve, a mnogo vise od prijatelja za sebe... Jer on je sakriven vec godinama sa leve strane i tu ce ostati dok je ziva.                                              
Zaljubljeni veruju u sve

Zakleo se ti da ces me se uvek secati
Obecao si ,ali nista lakse nego obecati
Davno bilo je ,sto je mora Dunav nalio
Ne verujem ja ,da si ikad za mnom zalio

A ja jos sam bolna za tobom
A ja jos te volim dusom svom
Zbog tebe jedne noci s' prvim snom
Umrecu, lako s' osmehom

Obecao si da ces moje ispuniti sne
Verovala sam, zaljubljeni veruju u sve
Idu godine, zavejace vreme svaki trag
Mozda nekome budem draga
Kol'ko si mi drag

понедељак, 1. октобар 2012.

OSECANJA NAVIRU

Opet bujica pitanja, sa dozom osecanja naviru u svakoj sekundi... Ne uspevam da se odrzim na tlu... nekako nisam svoja... Lep i cudan osecaj...
Mada, zasto se opterecivati sta i kako? Jednostavno, proci ce... samo od sebe... Ja bi trebalo samo da se potrudim da dobar osecaj ostane 
Pa iako nastupe 'losiji' dani, izvadicu 'rezerve' da se nasmejem lepim trenucima 

Osmeh za danas, osmeh za juce i iskreno se nadam bice osmeha i za sutra! 

P.S. - Pa, iako se ponovo sretnemo negde, nekad, nekako... Nece zasigurno biti isto, jer, vezuje nas proslost, oblikuje danas a vodi sutra
Sad smo stariji, nadam se i pametniji, ako ne, barem drugaciji. Prihvaticemo sta god da nam se ponudi, trezvene glave, mozda sa malom dozom krivice, sebicnosti i drugacijeg pogleda. Ne nisam se samo ja promenila ... Promenuli ste se i Vi .

ZAPISANI PUTEVI

Ravnoteza nikad nece biti potpuna i zato ne valja sve vagati u odnosima, nego pratiti svoje emocije, razum i intuiciju.

Putevi se ne traze, oni su odavno pronadjeni. Treba samo izabrati pravi put, a to je bilo uvijek najteze. I kad mislimo da smo zakoracili na onaj pravi, sto vise hodamo po njemu vidimo da grijesimo, da nam izbor i nije bas najbolji. Shvatamo da je moglo mnogo bolje i lakse da putujemo kroz zivot. U vecini zivljenja mi tapkamo u mjestu, bojeci se da napravimo korak u stranu, u nepoznato. Mislimo da idemo naprijed, a ono se samo vrtimo u krug. Najgore je ako sami sebe uvjerimo da je to dobro za nas i da postoji samo izlaz koji mi izaberemo. A koliko puteva, toliko je i izlaza.. Da li uopste mozemo naci izlaz iz svoje koze, svoje tvrdoglavosti, nesvijesti, egoizma? Zivot nas je ubacio u masinu i borimo se za mjesto pod suncem. Pokusavamo da izaberemo ono sto volimo, a u stvari to nas neka veca sila vuce i pokazuje odavno zapisani put. Ko je jaci i svjesniji vise se odupire, ko nije, preda se vremenu, izabranom putu. Svako od nas je brojka koja se gura sa ostalim brojkama u nadi da ce biti izvucena na vrijeme i postati srecni dobitnik. Zivot je velika lutrija i svaki dan cekamo sta ce da nam se desi. Ne znamo sta nosi sutrasnji dan, a danas gutamo hljeb nasusni kako bi stekli dovoljno kalorija za sutra. I tako korak po korak idemo, i otkrivamo nepoznata polja, cijeli zivot se igrajuci asocijacija. Konacno rjesenje ne postoji! Da postoji odavno bi putevi izgubili smisao. Ja sam ispocetka stalno tragala za necim, lutala. Zadesila me sudbina koja mi je namijenjena. Vise ne tragam, cuvam energiju da je ne trosim uzalud. Pravim sama sebi pravila pa ih krsim. Ujedno sam sebi i sudac i optuzeni. Time mogu da spoznam zivot sa obje strane i utvrdim sta je u svijetu dobro a sta lose. Svakog dana skupljam cvrste dokaze da ne postoji savrsenstvo. Savrsenstvo je izmislio covjek u zelji da bude iznad ostalih ljudi i drugih bica, da vlada njima ili da lijeci svoje komplekse.

четвртак, 30. август 2012.

IMA JEDNA ZEMLJA -



четвртак, 12. јул 2012.

NAKON SVEGA

Naposletku i nakon svega ,pisuci neke nove redove istovremeno secam se nekih davnih redova,nekih dalekih slika i mastanja.Proslo je trideset godina od onda ,ali je vreme upisalo svoj neizbrisivi trag.U jednom momentu smo se nasli pred hrpom neartikulisanih osecanja.Da nije ovih susreta generacija ,jer smo daleko jedni od drugih ne bi mogli ta osecanja podeliti,uporediti i zajedno ih nedati zaboravu.Jer zaboraviti ih,bilo bi isto kao da tu etapu nismo ni presli.A na posletku...To bi znacilo da smo sve nas stavili u stranu, da smo zaboravili nasa ludovanja u mladosti,prvih tezih poraza,prvih jacih pobeda,prvih ljubavi...To znaci da u zivotu kasnije se ne bi mogli osvrnuti iza sebe, jer tada ne bi videli nista. I sada ja tu kao nesto pisem,kao imam nesto pametno da kazem.Zao mi je,nemam nista pametno da vam kazem,nikad i nisam.Ali pokusavam i zelim da probudim vasa osecanja sad kada su nam najpotrebnija, sada kada nismo zajedno.Pokusavam da Vam malo pomognem da se setite.Pa probajte sada,setite se prvog,drugog,treceg i tako redom.Naposletku secanje je to sto nam jedino ostaje,samo je ono jedino sto ce nam se jednog dana jedino vratiti.

четвртак, 5. јул 2012.

MOJE ILUZIJE-CITAT*** B.MILJKOVIC

"Ja te samo želim, ali ničemu se ne nadam da ne bih patio, jer "svi se ljudi razočaravaju u svojim nadama, varaju u svojim očekivanjima". Ja se ne nadam pa se zato neću ni prevariti, neću gorčinom govoriti : živeh u zabludi.
I želja je iluzija, ali želja bez nade, ovakva kakva je u meni, to je iluzija bliže stvarnosti no iluziji; iluzija koja pomaže čoveku da se u stvarnosti održi, a ne da se od nje ogradi.
Moje iluzije su jače, postojanije, no sama stvarnost.
Zašto ne učinis da ili prestanem da sanjam ili da mi san postane življi? Učini, ja Te molim..."

(B.Miljković)

BICU TU

Kad se osetis podeljen izmedju jave i sna 
i kad te ruka bola povuce do samog dna... 
Zaviri kroz prozor srca, tamo cu biti ja 
Moj osmeh sacuvan negde u kutku tvog secanja... 

Kada ti poslednja neznost odluta s dlanova... 
Kad shvatis neizvesnost svih svojih planova, 
poslusaj muziku jutra al' ne misli puno na nas, 
poslusaj jecaje vetra... na tren ces cuti moj glas. 

Kada ti slane kapi kise skliznu niz obraze... 
Kad samom sebi priznas sve svoje poraze... 
Kad te samoca slomi i tuga ti u dusu kroci, 
pogledaj u ogledalo sudbine i videces moje oci. 

Kad shvatis da je za sve daljine sveta potreban jedan korak... 
Kad ti se zivot bez mene ucini bezvredan i gorak.. 
Skloni paucinu zaborava sa naseg neba u snu, 
zatvori oci, zaustavi vreme.. videces, bicu tu.                                                                                                                 NEPOZNATI AUTOR