POVRATAK U NAZAD

Krenula sam da koracam,da idem polako naprijed..Da idem tamo gdje je sve po mom..Krenula jesam, ali sam i stala..Boze vuce me nesto nazad..Tamo gdje sam i bila prije.Tamo gdje sve znam i svaki sljedeci svoj korak predvidjam..Krenula sam direktno u buru nemira.. Ponovo sam krenula da se vratim u stara vremena..Vracam se u proslost, a to ne zelim..Ne treba mi to sada kada je sunce konacno izaslo,i kada treba da uzivam ja ne mogu da krenem dalje..Iako sam mislila da je kraj toga,da je kraj necega sto izgleda nikada nece prestati..Da je kraj jos jedne nocne more,ali ne ..Nije..Ponovo je pocelo..Iako sam se sebi i Bogu zaklela da necu plakati..Nazalost prekrsila sam obecanje,ali drugo obecanje nisam prekrsila..Nisam se otvorila nikome..Nisam nikome rekla sta me muci..Sta me boli..Sta mi nedostaje..Ne zelim nikoga da zamaram svojim glupostima,jer moje gluposti niko nece razumjeti..I ne zelim da me iko razumije,jer znam da to nece niko moci,jer ne zna kako je biti ja Ne zna kako je biti ono sto sam ja..Plakala sam..Plakala sam kao kuce koje ne zna ni gdje mu je dom,porodica..Plakala sam kao dijete koje se izgubi u nekom shooping centru, nisam mogla stati..Nisam mogla narediti mozgu,svojim ocima i ostalim organima da stanu proizvoditi suze...Nisam mogla,vec sam jednostavno se odcepila onako kako smo samo ja i moj jastuk poznavali.Moja tri andjela su jedine osobe koje u mom zivotu vrijede,a sve ostalo je otislo u dim jedne obicne cigarete.