OSECANJA NAVIRU

Opet bujica pitanja, sa dozom osecanja naviru u svakoj sekundi... Ne uspevam da se odrzim na tlu... nekako nisam svoja... Lep i cudan osecaj...
Mada, zasto se opterecivati sta i kako? Jednostavno, proci ce... samo od sebe... Ja bi trebalo samo da se potrudim da dobar osecaj ostane 
Pa iako nastupe 'losiji' dani, izvadicu 'rezerve' da se nasmejem lepim trenucima 

Osmeh za danas, osmeh za juce i iskreno se nadam bice osmeha i za sutra! 

P.S. - Pa, iako se ponovo sretnemo negde, nekad, nekako... Nece zasigurno biti isto, jer, vezuje nas proslost, oblikuje danas a vodi sutra
Sad smo stariji, nadam se i pametniji, ako ne, barem drugaciji. Prihvaticemo sta god da nam se ponudi, trezvene glave, mozda sa malom dozom krivice, sebicnosti i drugacijeg pogleda. Ne nisam se samo ja promenila ... Promenuli ste se i Vi .

ZAPISANI PUTEVI

Ravnoteza nikad nece biti potpuna i zato ne valja sve vagati u odnosima, nego pratiti svoje emocije, razum i intuiciju.

Putevi se ne traze, oni su odavno pronadjeni. Treba samo izabrati pravi put, a to je bilo uvijek najteze. I kad mislimo da smo zakoracili na onaj pravi, sto vise hodamo po njemu vidimo da grijesimo, da nam izbor i nije bas najbolji. Shvatamo da je moglo mnogo bolje i lakse da putujemo kroz zivot. U vecini zivljenja mi tapkamo u mjestu, bojeci se da napravimo korak u stranu, u nepoznato. Mislimo da idemo naprijed, a ono se samo vrtimo u krug. Najgore je ako sami sebe uvjerimo da je to dobro za nas i da postoji samo izlaz koji mi izaberemo. A koliko puteva, toliko je i izlaza.. Da li uopste mozemo naci izlaz iz svoje koze, svoje tvrdoglavosti, nesvijesti, egoizma? Zivot nas je ubacio u masinu i borimo se za mjesto pod suncem. Pokusavamo da izaberemo ono sto volimo, a u stvari to nas neka veca sila vuce i pokazuje odavno zapisani put. Ko je jaci i svjesniji vise se odupire, ko nije, preda se vremenu, izabranom putu. Svako od nas je brojka koja se gura sa ostalim brojkama u nadi da ce biti izvucena na vrijeme i postati srecni dobitnik. Zivot je velika lutrija i svaki dan cekamo sta ce da nam se desi. Ne znamo sta nosi sutrasnji dan, a danas gutamo hljeb nasusni kako bi stekli dovoljno kalorija za sutra. I tako korak po korak idemo, i otkrivamo nepoznata polja, cijeli zivot se igrajuci asocijacija. Konacno rjesenje ne postoji! Da postoji odavno bi putevi izgubili smisao. Ja sam ispocetka stalno tragala za necim, lutala. Zadesila me sudbina koja mi je namijenjena. Vise ne tragam, cuvam energiju da je ne trosim uzalud. Pravim sama sebi pravila pa ih krsim. Ujedno sam sebi i sudac i optuzeni. Time mogu da spoznam zivot sa obje strane i utvrdim sta je u svijetu dobro a sta lose. Svakog dana skupljam cvrste dokaze da ne postoji savrsenstvo. Savrsenstvo je izmislio covjek u zelji da bude iznad ostalih ljudi i drugih bica, da vlada njima ili da lijeci svoje komplekse.